Tijekom prošle se školske godine učiteljica Mamić  sa skupinom Mali glagoljaši bavila čitanjem i pisanjem glagoljice te proučavanjem i čuvanjem kulturne glagoljske baštine.  Učenici su bili posebno motivirani za rad zato što im je već na početku školske godine bila najavljena mogućnost da će dvoje najmarljivijih biti prijavljeno za sudjelovanje na 22. sazivu Male glagoljske akademije  u Roču. U kvizu koji je održan tijekom svibnja, najbolji su rezultat postigle Veronika Čehulić i Helena Škarec, učenice šestoga razreda. Time su zavrijedile prijavu i sudjelovanje na Maloj glagoljskoj akademiji.

Sedmodnevni boravak u Roču oduševio je malu bisašku delegaciju   u pratnji učiteljice Sanja Mamić.  Djevojčice su sudjelovale na raznim radionicama, razgledale su Istru, obišle  Aleju glagoljaša uz vodstvo profesora i akademika Josipa Bratulića, prisustvovale na brojnim kulturno-umjetničkim i zabavnim programima.

Važno je napomenuti da je učenicama smještaj i prehranu financirala AZOO, dok im je prijevoz do Roča i natrag osigurala Osnovna škola Bisag, zbog čega su neizmjerno zahvalne ravnateljici škole, gospođi Draženki Švelec – Juričić.

Helena i Veronika  su u Roču  našu školu predstavile na najljepši mogući način i  vratile se iz MGA prepune pozitivnih dojmova.

Što su djevojčice naučile tijekom sudjelovanja u Novinarskoj i Grafičkoj radionici koje su odabrale, kako su se provele na koncertu fantastičnog ERROR BANDA i još mnogo simpatičnih detalja, možete pročitati  u Veronikinom i Heleninom tekstu koji slijedi u nastavku.... 

Večer prije polaska uzbuđenja nije nedostajalo. Jedva smo čekale da krenemo na put.  Put do Roča bilo je dug, zanimljiv i pomalo naporan. Zbog radova na željeznicama, putovali smo vlakom, pa autobusom, pa opet vlakom. Na tom putovanju sprijateljile smo se s učenicima OŠ Radovan koji su, kao i mi, putovali u Roč. Ipak, moramo priznati da smo većinu puta  prespavale.

U Roču su nas organizatori jako lijepo dočekali.  Svi su bili užurbani, vedri i veseli,  jurili   lijevo-desno s papirima u rukama,  a djeca su pristizala iz svih krajeva Lijepe Naše. Zatim su nas volonteri smjestili u učionice u kojima nije bilo ni klupa ni stolaca, već mnogo kreveta koji nisu bili baš u najboljem stanju. Svako malo netko bi „propao“ u krevet  jer je pukla daska. Bilo nam je zabavno sve dok i naše daske nisu  pukle. Onda smo odlučili spavati samo na madracima, a puknute su daske, samo nekoliko dana kasnije, odlično zamijenile mačeve u večernjim borbama.

Naša se soba ubrzo popunila. Odmah smo se upoznale i sprijateljile sa svima. Nakon što smo se smjestili, ispred škole su nas dočekali Ćiril i Metod, i poveli nas u kratko razgledavanje Roča, tog čarobnog mjestašca. Nakon razgledavanja koordinatorica MGA, profesorica Iva Đorđević, i službeno nam je zaželjela dobrodošlicu i svečano otvorila MGA. Slijedila je kružna prezentacija radionica nakon koje smo morali odabrati radionicu u kojoj ćemo sudjelovati punih sedam dana. Radionica je bilo mnogo i bilo je teško odabrati jer je svaka nudila nešto novo, zanimljivo, nešto što još nismo radile.

Nakon mnogo razmišljanja, Veronika je izabrala Grafičku radionicu, za koju je trebalo mnogo strpljivosti i koncentracije. Namučila se, ali na kraju je ipak sve bilo odlično i bila je zadovoljna odabirom. 

Ja sam  odabrala  Novinarsku. I mi smo bili jako vrijedni. Pisali smo glagoljicom, prikupljali materijale, istraživali, a rezultat našega rada bio je glagoljski list, novine.

Cijelo smo vrijeme bili u utrci s vremenom, posla je bilo mnogo, a vremena malo. Bilo je naporno, ali smo se u svakome trenutku dobro zabavljali. Posebno su zabavne bile kratke pauze  tijekom kojih  bi dječaci i djevojčice radili nered, svađali se, tukli, ali i zaljubljivali. Ponekad su ih, kad su se svađe znale zaoštriti, volonteri istjerali van na hlađenje, ali su se i vani nastavili svađali.

Večernji program bio je posebno lijep. Svake večeri nešto drugo: pjesme, plesa, priča, predstava nije nedostajalo. Zaista, svake večeri očaralo nas je nešto novo.

Veroniki i meni posebno se svidjela vila Mila koja nam je svake večeri na vidikovcu ispričala neku novu bajku. Mala vila, Babina Bilka...iz svake smo bajke ponešto i naučili, a posebno je čarobno bilo to što smo i mi mogli sudjelovati  u bajkama,  biti likovi. Veronika i ja smo jako sramežljive i nijednom se nismo odvažile sudjelovati u pripovijedanju. Zato je bilo onih koji su vrlo rado  sudjelovali i time program učinili još zabavnijim.

Noći su bile hladne, ali grijali su nas pokrivači i nova prijateljstvo. Vrlo smo malo spavale.  Stalno smo brbljale. Čuvari sna su stalno dolazili provjeravati  spavamo li. Glumili smo da spavamo, makar je naša čuvarica dobro znala da ne spavamo.

Skoro smo zaboravile reći da smo u pratnji profesora Bratulića posjetili Aleju glagoljaša i mnoga istarska mjesta! Na izletima je bilo zanimljivo, zabavno, smiješno, u nekim trenucima dosadno, ali ipak jako, jako, jako lijepo.

Jeste li znali da MaIa glagoljska akademija ima i svoju himnu? Nama se  jako svidjela. Morali smo naučiti riječi do subote, kad je bila planirana završna svečanost. Neki, a to su većinom bili dječaci, nisu naučili himnu pa su se samo smješkali publici.

 Imali smo i kviz znanja koji nije bio nimalo težak jer smo radili u skupinama, a kad se male ruke slože, sve se može! U četvrtak  navečer posjetio nas je Error band. To nam je bio provod života! Oni su  pjevali i svirali, a mi smo plesali, plesali i plesali.

U petak su sve skupine  bile užurbane i uzbuđene jer smo svoje radove polako privodili kraju.

U subotu smo, na završnoj svečanosti,  dragim gostima i uzvanicima prezentirali sve ono što smo naučili. A onda je uslijedila podjela diploma. Rastanak se približavao i svi smo to osjećali. Počeli smo plakati...plakali smo i grlili se. Nikada nismo mislile da je moguće u tako kratkome vremenu izgraditi takva divna prijateljstva.

U nedjelju ujutro krenuli smo kućama s nadom da ćemo se jednom vratiti, da ćemo se još jednom sresti... da ćemo se vratiti u Roč kao  volonteri. Kasnije, cijeloga  ljeta kod kuće, nedostajali su nam ti dani, Roč i cijela MGA. Nedostajali su nam „Žaknići“. Na Facebooku su stalno virili statusi poput "Nedostajete mi"  ili " Lijepo je upoznati puno ljudeka  koji ti ostanu u srcu zauvijek, ali onda se od njih teško odviknuti i zaboraviti, teško je živjeti bez njih .
Ali tješi te to da su živi i zdravi i nada da ćeš ih još vidjeti . "   Takve poruke pokazuju koliko nas je obogatio boravak na Maloj glagoljskoj akademiji. Zaista, nikada nećemo zaboraviti da smo na trenutak bile dio te predivne čarolije...bilo je nezaboravno biti mali „Žaknić“.

                                                             - Veronika i Helena -