preskoči na sadržaj

Osnovna škola Bisag

Login
ANKETA
Na školskim izletima najviše se veselim:





    

« Studeni 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 31 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

  

              

        

 

 

 

Povijest

          U srcu pitomog Hrvatskog prigorja, u malom mjestu Bisag ponosno stoji zgrada naše škole. Upečatljive svježe boje, okružena zelenilom i cvijećem bilježi povijest koja se ne ponavlja već plodi i raste u novim saznanjima, vještinama, sposobnostima i općeljudskim normama usađenim u generacije koje odlaze i neprestano naviru u  školu Bisag.

Daleke 1847. utemeljena je škola u Bisagu. Školsku zgradu dao je sagraditi 1846. godine grof Karlo Drašković kao pokrovitelj župe, tadašnji  vlasnik dvorca Bisag.

Prvi učitelj bio je Josip Vidmar rodom iz Delnica. Prve školske godine školu je neredovito pohađalo dvadesetak učenika oba spola iz svih mjesta koja su spadala pod župu: Bisag, Tkalec, Drašković, Borenec, Čret, Podvorec, Mirkovec, Jarek, Komin, Radoišće, Dubovec, Keleminovec, Šurdovec, Tomaševec.

               Godine 1856. na prijedlog grofice Elizabete Drašković i ravnatelja škole Josipa Šavora za učitelja bijaše izabran Josip Guštak rodom iz Sv. Ivana Zeline koji je bio učitelj u školi Bisag 31 godinu. 

 

 

Školska zgrada sagrađena 1846. Imala je jednu sobu za učenje

i stan za učitelja. 

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                

      U razdoblju od 1857. – 1888. broj polaznika škole kreće se od 60 – 70, a bilo je mnogo djece koja su bila školski sposobnjaci, a školu nisu polazila.

            Grofovi Drašković bili su cijelo vrijeme svog boravka u dvorcu Bisag vrlo nakloni prema školi i učenicima poklanjajući učenicima novac, odjeću i knjigu, a školi glasovir i zemljište za školski vrt.  

 

                                                    

                                                                        Školska zgrada izgrađena 1912. godine

 

 

            Krajem stoljeća broj se školskih polaznika naglo povećava i prelazi 300, ukazuje se potreba za novom školskom zgradom. S obzirom da ne   postoje podaci o organizaciji nastave možemo samo pretpostaviti kako je izgledala nastava koju je izvodio jedan učitelj sa 300 učenika. Godine 1912. gradi se nova školska zgrada u kojoj se održavala nastava do 1975. godine.                        

           Školske zgrade izgrađene 1912. više nema. Izgradnjom ove školske zgrade u kojoj smo sada 1975., stara škola ostaje prazna, zbog neodržavanja sve je više propadala tako da se 2003. godine krov  do kraja urušio i nije preostalo ništa drugo no srušiti je.

 

           Školske godine 1913./1914. škola postaje dvorazredna.

 

           Školske godine 1922./1923. škola je proširena u trorazrednu. Broj učenika sposobnih učenika za školu  je 327, no stvarnih polaznika škole mnogo je manje; svega 114 dječaka i 51 djevojčica.

             

                   

 

Školska godina 1935/1936.

Na fotografiji učitelj i ravnatelj Zdravko Slivar,

učiteljica Tutek Bernarda, Verhar Vjekoslava i Verhar Eugen.

U pozadini vidimo pročelje stare školske zgrade izgrađene 1846.

 

                 Škola je tada već četverorazredna i u  školi službuju 4 učitelja. Broj učenika u školi u predratnim godinama kreće se od 230 – 250.

 

 

                Dosta je đaka naše škole sudjelovalo u NOB. Jedan je čak postigao čin poručnika, a dvojica su poginula. S obzirom da su prostorije  škole često bile nastanjene odredima neprijateljske i oslobodilačke vojske tijekom rata uništeno je dosta inventara i dokumenata škole, uključujući i nekoliko stranica Spomenice.  

            Nakon drugog svjetskog rata, unatoč slabom materijalnom stanju u školi i selu, škola doslovno doživljava procvat u materijalnom i kulturnom smislu zahvaljujući zalaganju tadašnjih učitelja.

 

 

            U školskoj godini 1945./1946. broj učenika je na početku šk. godine 259, ali se u ožujku otvara škola u Radoišću, te djeca iz Radoišća i okolnih mjesta odlaze u školu u svoje mjesto, a u školi Bisag ostaje 215 učenika.

 

 

 

 

 

            Godine 1948./1949. škola postaje šestrorazredna s time da je nastava u 5. i 6. razredu predmetna, ali se nastava šestog razreda održava samo jednom tjedno.           

 

 

            Odlukom Kotarskog narodnog zbora Zelina u školi je u šk. god. 1954./ 1955. otvoren redoviti VII.razred, a škola mijenja naziv u  Narodna osnovna osmogodišnja škola.

 

            U školskoj godini 1968./1969. na školi radi deset učitelja.  U školi je učenicima ponuđena mogućnost sudjelovanja u izvannastavnim aktivnostima koje vode učitelji škole prema svojim sposobnostima i sklonostima. 

 

 

            Šezdesetih godina škola ostaje bez još jednog dijela učenika jer se otvaranjem škole u Kominu učenici koji su se dosad školovali u Bisagu nastavljaju školovati u svom mjestu.        

            1975. izgrađena je nova školska zgrada (u kojoj smo sada).

              

  

                       

 

                                           Nova školska zgrada na dan otvorenja 14. prosinca 1975.

 

 

 

           Prostora je tada bilo dovoljno, uvjeti rada na daleko višoj razini, škola je tada spadala u najsuvremeniji tip škole kakve su se gradile  u Hrvatskoj.

 

 

           U sljedećih deset godina dolazi do naglog pada broja učenika jer ljudi zbog nepovoljne ekonomske situacije sele u veće gradove u potrazi za poslom.

 

           Školske godine 1982./1983. prelazi se na kabinetsku nastavu; viši razredi pohađaju nastavu stalno ujutro, a niži poslije podne.            

 

            2005. godine uređuje se potkrovlje škole u učionice i škola prelazi na rad u jednu smjenu. 

                

Ravnatelji kroz povijest:

1934. – 1955. Zdravko Slivar

1955. – 1957. Marijan Slavić

1957. – 1964. Blaž Hanžek

1964. – 1981. Stjepan Brebrić

1982. – 2003. Miljenko Novak

2003. -             Draženka Švelec-Juričić

 




preskoči na navigaciju