Ranim jutrom smo se vedri i spremni na sve okupili ispred škole kako bismo na vrijeme stigli ostvariti sve što smo planirali za taj dan. Prva destinacija je bio Jankovac – predivna park šuma na Papuku, gdje je svojevremeno živio grof Janković, a prema kojem je ova prirodna znamenitost dobila ime. Tamo nas je dočekao stručni vodič Parka Stjepan s kojim smo obišli Grofovu poučnu stazu, na radost i veselje svih sudionika, pa čak i onih koji od malena ne vole planinarenje i aktivnosti u prirodi!

Naizgled, i prema uvjeravanju organizatorice puta, bezazlena šetnja s vremenom se pretvorila u pravu avanturu i pothvat vrijedan divljenja za sve koji su ga savladali, a to smo na kraju bili svi! Nakon početnih petstotinjak metara staze, pred nama su se ukazale paklene šumske stube natopljene nedavnim pljuskom koje vode do vrha puta (oko 100 metara iznad) odakle smo se dalje uglavnom spuštali prema polazišnoj točki ispred planinarca. Putem smo vidjeli izvor Jankovačkog potoka u kojem obitava endemični papučki puž, zatim grob grofa Jankovića, staklarsko groblje i zapanjujući slap Skakavac. Naravno, poslikali smo se uz sve te lokalitete, a potom odskakutali do autobusa i završili obilazak naše prve destinacije. O ljepoti parka okolnih šuma i gorskih jezera svjedoči i činjenica da je Jankovac najposječenija znamenitost Papuka (park prirode od 1999. i europski geopark od 2007.) te je osim naše grupe na Jankovcu bilo mnogo drugih, grupa s djecom, individualnih posjetitelja te zanimljiva likovna kolonija čiji su se članovi strateški rasporedili na livadama i uz jezera ne bi li uhvatili najzanimljivije motive i ovjekovječili ih na platnu svojim kistovima.

Nastavak puta je protekao u "ispuhivajućoj" atmosferi u autobusu. Naime, napor koji smo podnijeli, u kombinaciji s ranim buđenjem zbog polaska, te boravkom na svježem zraku, uzeli su danak. Nije smetalo, jer sljedeća destinacija je, prema planu, bio leteći obilazak iz autobusa još jedne papučke znamenitosti – geološkog spomenika prirode Rupnica gdje se vide dokazi postojanja vulkana na prostoru Papuka. Lokalitet je vrlo dostupan jer se nalazi uz glavnu prometnicu od Voćina za Zvečevo na zapadnim obroncima Papuka. S dolaskom do Rupnice, kratko smo se zaustavili, pogledali te fascinantne stijene i nastavili put dalje prema posljednoj destinaciji izleta, a to je bila pustara Višnjica.

Višnjica nam se predstavila u svom punom sjaju. Prvo, odličnim ručkom i hranom koja potječe s njihovog imanja, zatim obilaskom cijelog kompleska uz stručno vodstvo, a na kraju čak i uvidom u njihovu organizaciju vjenčanja iz bajke, koje se igrom slučaja baš te subote održavalo u njihovom restoranu. Inače, trenutno se na imanju bave s nekoliko djelatnosti – uzgojem jelena lopatara, uzgojem konja, sadnjom batata („slatkog krumpira“), turizmom i ugostiteljstvom (hotel i restoran).

Svi smo bili oduševljeni ponudom i izborom hrane za naš izletnički ručak. Još pri organizaciji izleta inzistirali smo na njihovim autorskim i lokalnim specijalitetima koje spravljaju iz namirnica iz vlastitog uzgoja. Među brojnim specijalitetima probali smo šunku od jelena lopatara i slavonski kulen, svježe i tople domaće pogačice, jelenji odrezak u umaku od gljiva sa šumskim voćem, a kao desert vrlo originalnu i ukusnu tortu od batata s višnjama.

Nakon kasnog ručka preostao nam je još samo obilazak cijelog kompleksa uz vodiča Igora, te upoznavanje sa svim djelatnostima kojima se bave. O pozitivnim dojmovima svjedoče reakcije grupe koja je razgrabila promotivne materijale i letke u nadi i želji da će se ponovno vratiti i uživati u svim blagodatima ove destinacije.

Povratak kućama trajao je i kraće od planiranog, no uz odličnog vozača kakvog smo imali, bilo je i za očekivati. Sve u svemu, proveli smo jedan vrlo zanimljiv, bogat sadržajima, poučan i veseo dan, te smo se uz druženje i ležernu atmosferu opustili, dobro zabavili i još malo bolje upoznali.

Tekst i fotografije: Ana Derdić, učiteljica geografije