Osnovna škola Bisag i Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice nastavljaju razvijati kvalitetnu stručnu suradnju čiji je cilj povezati obrazovni i zdravstveni sustav kako bi se učenicima pružila što cjelovitija podrška.
Osnovna škola Bisag i Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice u protekle su dvije godine polako, ali sigurno, izgradile suradnju koja nadilazi formalne protokole i postaje primjer kako se škola i zdravstveni sustav mogu ujediniti oko zajedničkog cilja – dobrobiti djeteta. Dana 13. studenog 2025. godine u prostorima Osnovne škole Bisag održan je drugi susret u sklopu suradnje između Osnovne škole Bisag i Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice. Službeno su ga otvorile ravnateljica Osnovne škole Bisag Draženka Švelec-Juričić te psihologinja Daria Vuger Kovačić kao predstavnica Bolnice te voditeljica Ambulante za kliničku psihologiju.
U uvodnom dijelu susreta stručni suradnik pedagog Branimir Vincek upoznao je gošće s bitnim značajkama programa Ministarstva „Osnovna škola kao cjelodnevna škola – uravnotežen, pravedan, učinkovit i održiv sustav odgoja i obrazovanja” u koji je uključena Osnovna škola Bisag. Izložena je i recentna statistika, broj učenika s utvrđenim razvojnim teškoćama u školi te su navedene najčešće teškoće s kojima se učitelji aktivno susreću u nastavi.
Logopedinja Rahela Detić predstavila je problematiku govorno-jezičnih teškoća učenika osnovnoškolske dobi: poremećaje fonološke i jezične svjesnosti, teškoće pri čitanju i pisanju te ulogu učitelja, logopeda i tima škole u ranoj identifikaciji i podršci. Istaknula je kako prijelaz od „čitanja zbog čitanja“ prema „čitanju zbog učenja“ – koji se u školi događa već oko trećeg razreda – za djecu s teškoćama nije samo razvojna stepenica, nego ozbiljan izazov koji može obilježiti cijelo njihovo školovanje ako se na vrijeme ne prepozna i ne podrži. Učiteljima je pritom ponudila jasnu poruku: dijete s jezičnim teškoćama može savladati školske sadržaje, ali samo ako ti sadržaji postanu jezično prohodniji i prilagođeniji njegovim mogućnostima. Time je u fokus stavila ulogu učitelja ne samo kao prenositelja sadržaja, nego kao ključnih saveznika u terapijskom i rehabilitacijskom procesu.
Psihologinja Danijela Vusilović osvrnula se na mentalno zdravlje djece, s naglaskom na raniju identifikaciju emocionalnih i ponašajnih teškoća (poput anksioznosti, poteškoća pažnje, poremećaja iz autističnog spektra), te na važnost učitelja kao stabilne, podržavajuće figure u školskom okruženju. Predavanja su pružila teoretski utemeljen okvir, ali i konkretne primjere dobre prakse u radu s učenicima. Posebno je naglasila razliku između povremene tjeskobe ili razdražljivosti te stanja koja ozbiljno remete djetetovo funkcioniranje i zahtijevaju stručnu pomoć, ističući da škola može biti prvo mjesto gdje se takve promjene uoče. Učitelje je ohrabrila da se vide kao dio zaštitnog faktora – odrasle osobe koje svojom smirenošću, jasnim granicama i toplinom mogu značajno utjecati na to kako se dijete nosi sa svojim teškoćama.
Susret je protekao u pozitivnom ozračju, uz aktivnu participaciju školskih djelatnika i razmjenu ideja o budućoj suradnji — naglašeno je da se koristi model interdisciplinarnog partnerstva, u kojem škola i specijalizirane zdravstvene ustanove zajedno rade na unaprjeđenju podrške učenicima.
Ovaj drugi susret ne može se razumjeti bez prisjećanja na onaj prvi, održan 14. studenoga 2024. u Varaždinskim Toplicama. Tada su u logopedsku ambulantu i senzornu sobu Specijalne bolnice zakoračile učiteljice razredne nastave iz Bisaga i stručni suradnik pedagog Branimir Vincek, susrevši se s bolničkim okruženjem koje se svakodnevno bavi djecom s razvojnim teškoćama. Psihologinja Daria Vuger Kovačić otvorila je susret riječima zahvalnosti za dolazak i jasnom porukom da su ovakvi mostovi između sustava nužni ako želimo da dijete i roditelj ne lutaju sami među različitim institucijama. Logopedinja Rahela Detić tada je detaljno predstavila najčešće poremećaje govorno-jezičnog razvoja, izazove dijagnostike, ali i nove rizike suvremenog života, poput prekomjerne „ekranizacije“ u ranom djetinjstvu, koja može dovesti do simptoma nalik autističnim obilježjima i siromašenju jezične i socijalne interakcije. Učiteljice su uz podršku pedagoga govorile o tome kako je u školi često teško razlučiti što je dio nepripremljenosti za školski sustav, a što razvojna teškoća, koliko je izazovno raditi s djetetom koje nema nikakvu prethodnu obradu ili dijagnozu, te koliko bi im značilo da postoji stabilniji, formaliziraniji kanal komunikacije s bolnicom i stručnom zajednicom.
Obilazak senzorne sobe bio je iskustvo koje je ostavilo snažan dojam na sudionike. Uvidjeli su kako se kroz pažljivo osmišljenu senzornu stimulaciju može poticati razvoj motorike, regulacija pobuđenosti i fokus te su odmah prepoznali mogućnosti za primjenu sličnih principa u školi – osobito u programu A2 u okviru programa Cjelodnevne škole, u kojoj Osnovna škola Bisag već raspolaže određenom senzoričkom opremom. Upravo su se na tom prvom susretu iznjedrile teme za daljnje susrete: mentalno zdravlje djece, jezično-govorne teškoće, suradnja s roditeljima i osmišljavanje aktivnosti koje istodobno potiču učenje, igru i razvoj.
Kada se danas, s odmakom od godinu dana, gleda na oba susreta – onaj u bolnici i ovaj u školi – postaje jasno da se razvija suradnja koja je viša od jednokratne. Nastalo je partnersko okruženje u kojem učitelji, logopedi, psiholozi i pedagozi zajedno uče i traže bolje odgovore na suvremene izazove. Za roditelje, ova suradnja znači da škola u kojoj njihovo dijete uči nije izolirani otok: povezana je s institucijom koja ima duboko iskustvo u rehabilitaciji i dijagnostici, i spremna je to iskustvo ugraditi u svakodnevni rad s učenicima. Za širu obrazovnu javnost to je primjer kako se načela cjelodnevne škole – uravnoteženosti, pravednosti, učinkovitosti i održivosti – mogu živjeti u praksi: kroz susrete, dijalog i spremnost da se škola otvori prema van, ali i prema unutra, prema vlastitim pitanjima i dvojbama. I upravo u toj spremnosti da zajedno pitamo i tražimo odgovore leži najveća vrijednost suradnje između OŠ Bisag i Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice – suradnje koja se nastavlja, nadograđuje i iznova vraća onome od čega je sve krenulo: djetetu kojem treba i znanje i podrška i razumijevanje. U pripremi je i znanstvena konferencija koja će okruniti ovu suradnju u proljeće 2026. godine.
