Jedva smo dočekali tu srijedu. Napokon smo izašli iz školske zgrade i, dobro opremljeni bočicama vode i šiltericama, krenuli u posjet Lovačkome društvu „Srndać“.  

Put nije bio predugačak  i zaista nam se činilo kao da smo u trenu stigli do lovaca koji su nas nestrpljivo  iščekivali. Predstavili su se i pozvali nas da se smjestimo na terasi.

Budući da su učenici jedva čekali da započne intervju koji smo kao članice Novinarske skupine pripremile, „bacile“ smo se na posao.

Budući da su učenici jedva čekali da započne intervju koji smo kao članice Novinarske skupine pripremile, „bacile“ smo se na posao.

Gospodine Klaus, kada je utemeljeno Lovačko društvo „ Srndać“?

Naše društvo utemeljeno je 1946. godine.

Koliko članova imate?

Društvo broji 39 članova. Najmlađi član ima 25, a najstariji 82 godine.

Kako se postaje lovcem?

Svaki lovac mora voljeti prirodu.

Biti pravi lovac je više nego znati pucati na divljač. To bi pravom lovcu trebalo biti zadnje na umu.

Važno je  da se lovačkim  obrazovanjem stekne odgovorno ponašanje, da se poštuju lovački zakoni i pravila, kako bi se umanjio broj nesreća u lovu.

Važno nam je da naši lovci postanu iskusni i pouzdani, i da svoje pozitivno lovačko iskustvo prenose na mlade i tako osiguraju nastavak lovačkih običaja i tradicije.

Dakle,  lovci se bave i mnogim drugim aktivnostima, ne samo lovom. Biti lovac podrazumijeva i uzgoj i čuvanje životinja.  Lov je, kao što se ranije naglasio,  na posljednjem mjestu.

Pravim lovcem postaje se tek kada se „krstiš“, tj. kada prvi put ustrijeliš divljač.

Gospodine Klaus, na kojoj ste se životinji Vi krstili?

Ja sam se krstio na zecu.

Gospodine Trglačnik, koju ste Vi životinju prvu ulovili?

Fazana.

Koje vrste divljači žive na ovome području?

Na našemu području živi :

pernata divljač  -  fazani, divlji golubovi, grlice, šojke, jastreb i vrane

dlakava divljač - srna, vepar, zec, lisica, jazavac

crna divljač - divlja svinja, kuna zlatica, kuna bjelica.

Koje se životinje trenutno smiju loviti?

Trenutno je lovostaj, dakle, životinje su zaštićene.  Mogu se loviti nazime i prase, a od 1. svibnja počinje lov na srndaća.

Zašto je lovostaj?

Kod primitivnih naroda lov bio je sredstvo za održavanje života. S razvojem društva, lov postaje zabava, vježba, sport i zanimanje. Lov ima i privredno značenje, pa se  zbog toga, prema potrebi  i uvjetima, stvaraju zakoni o razumnom i trajnom lovnom gospodarenju.

Tako je donesen Zakon o lovu  u kojemu postoji važan propis o lovostaju,  tj. zabrani lova za vrijeme parenja spolno zrelih jedinki i leženja mladih. Neke su rijetke životinje neprekidno pod lovostajem, pa su trajno zaštićene. Od lovostaja su izuzete samo neke štetne i grabežljive životinje.

Čemu služi kukuružnjak?

U njemu se čuva kukuruz koji lovci zimi nose na hranilišta kako bi životinje preživjele. Tijekom zime lovci odstranjuju i predatore divljači.

Kad se priča o lovu, često možemo čuti riječ "krivolov". Što je krivolov?

Krivolov je lov van zakona. Krivolovac je svaka osoba koja nema položen lovački ispit, nalazi se u lovištu van sezone ili nije lovac matičnog društva. Osoba se ne smije kretati po lovištu tijekom lovostaja. Krivolov je i svaki odlazak u lov bez potrebne dozvole lovnika.

Kakve su kazne za lovokradice?

Kazna ovisi o šteti i sucu.

Kakve puške držite?

Karabinske, lovački pištolj (samilosni hitac kako bi se dokrajčila divljač), sačmarice, malokalibarske. Divljač je dopušteno odstrjeljivati samo lovačkim oružjem koje odgovara snazi i otpornosti pojedine vrste divljači koja se lovi.

Kakve vrste metaka imate?

Sačmene, za fazane, zečeve i lisice, i karabinsko zrno za visoku divljač.

Kako izgleda priprema za lov?

Ujutro  je postrojavanje, lovnik pozdravlja i daje uputstva kuda se ide i koja se životinja lovi, te izdaje potrebne dozvole.

Koliko ima lovačkih društva na području Općine Breznica?

Na našemu području postoje dva lovačka društva: Lovačko društvo „ Srndać“ i Lovačko društvo  „Vidra.“ Svako društvo ima svoje lovište i lovci jednoga društva ne smiju ulaziti u lovišta drugoga društva. Ako je ranjena divljač otišla preko granice, treba obavijestiti drugo društvo.

Što su čeke?

Čeke su lovački objekti koji služe za doček divljači. U njima divljač čekamo  s puškama karabinima (one imaju veliku moć i domet).

Karabinima se ne smije pucati na ravnom području jer se ne vidi kamo ide zrno, a iz visine je minimalan rizik.

Imate li zamke za životinje?

Ne, zamke za životinje imaju krivolovci; npr. za vepra najčešće postavljaju sajle.

Što učiniti kao vozač automobila ako vepar podleti pod auto?

Šteta nastala na automobilu  namiruje se iz police osiguranja, a divljač mora biti predana lovačkom društvu. Ukoliko su uz cestu postavljeni znakovi upozorenja za divljač na cesti, vozač je dužan upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da u slučaju potrebe može pravovremeno zaustaviti vozilo. Zakonom o lovstvu propisano je da odgovornost za nastalu štetu snosi vozač ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti.

Ovo je bile naše posljednje pitanje postavljeno hrabrim lovcima. Iznimno smo  zahvalne na odličnoj suradnji.

Nakon intervjua, svi su učenici potražili svoje razrednice te je održan  jedan nastavni sat u prirodi. Aktivnosti su bile raznolike:

Učenici 1. razreda slušali su cvrkut ptica i tražili pticu kos kojoj su kasnije i otpjevali pjesmu. Nakon toga, nastavili su razgovor s lovcima i razgledavali preparirane životinje.

Učenici 2. razreda: otišli su u šetnju šumom i igrali igru pogađanja životinja. Kad su se vratili, nije im dugo trebalo da zapjevaju s prvašićima.

Učenici 3. razreda prepoznavali su promjene u prirodi u proljeće.

Učenici 4. razreda upoznavali su biljni i životinjski svijet životne zajednice šume.

Učenici 5. razreda su nakon odslušane Lovačke priče poznatoga lažljivca baruna Münchhausena, pisali svoje priče, i moramo priznati da nisu puno zaostajali za vodećim svjetskim lažljivcima.

Učenici 6. razreda bili su podijeljeni u 3 skupine:

- životna zajednica kontinentalne listopadne šume

- lovna divljač naših šuma

- planska i nepkanska sječa šuma.

Učenici 7. razreda prevodili su na engleski jezik netom napravljeni intervju s lovcima, nabrajali su imena životinja te su pisali sastavak o Lovačkome društvu.

Učenici 8. razreda  pronalazili su objekte koji imaju oblik geometrijskih tijela, te su mjerili i izračunavali površine terase, klupa, stolova, stepenica…

Kad su svi učenici ostvarili zadatke, uslijedilo je ono najslađe – ručak. Nismo ni primijetili koliko smo ogladnijeli od pješačenja i silnog intelektualnog napora. Nije lako biti i pješak, i učenik, i novinar i lovac…i….ma ne znamo ni same što sve nismo bile…

Ručak je bio odličan! Kako i ne bi bio kada su ga pripremali lovci.

Nakon ručka dočekalo nas je još jedno ugodno iznenađenje. Gospođe Marija i Tanja Lušić, čija se klet nalazi nasuprot Lovačkome domu, počastile su nas toplim loparima, pitama i raznovrsnim kolačima. I njima smo zahvalni na toploj dobrodošlici.

Ostatak slobodnoga vremena stariji su učenici iskoristili za  fotografiranje i razgovor, a oni mlađi su se igrali, ljuljali i pjevali.

Nakon svega, moramo priznati da nam je bilo zaista lijepo.

Još nismo ni otišli, a već smo odlučili da se ovim lovcima svakako moramo vratiti…

Tekst napisale:

Ivana Vrtar, Marija Trglačnik, Karla Roginek i Danijela Margetić – učenice 7. r.